Šibenska bolnica – povijest
Povijest šibenskog zdravstva počinje s prvim poznatim lazaretom, sagrađenim 1403., izvan gradskih zidina, na mjestu gdje se sad nalazi Biskupski ordinarijat. Bio je utočište za gubavce, a kad nije bilo bolesnika, u njemu je živjela muška sirotinja. Godinu dana poslije unutar gradskih zidina otvoren je Hospicij sv. Marije i sv. Lazara (blizu današnjeg Kazališta). Iz tog vremena je i prvi prikaz liječnika na tlu Hrvatske, koji se nalazi u dubini gotičkog prozora na sjevernom zidu crkve sv. Barbare u Šibeniku. U prozoru je prikazan kip Madone, uz koji je u reljefu prikazan čovjek koji kleči, odjeven u haljetak, koji seže do koljena, i plašt, prebačen preko ramena, iz čijih usta izlazi natpis: „Ja, Marko, liječnik iz Šibenika, dao sam godine 1419. načiniti ovo djelo radi uspomene i za odriješenje od mojih grijeha.“
Naredbom francuskih okupacijskih vlasti od 27. veljače 1807. ukinut je hospicij sv. Marije i sv. Lazara i naređena gradnja moderne bolnice van gradskih zidina. Bolnica je pod imenom Gradska bolnica Šibenik, počela s radom u studenome 1807. U prizemnici s dvorištem, površine 337 m 2 pored ambulante, kuhinje i zahoda, nalazile su smještene i dvije bolesničke sobe (muška i ženska), svaka s po osam kreveta. Bolnica je imala sedam zaposlenih (liječnika, kirurga, nadbolničara, dva bolničara i dvije sluškinje). Liječnik dr. Ivan Krstitelj Visiani bio je i prvi ravnatelj Bolnice. Dvije godine poslije Bolnici je pripojeno gradsko nahodište (vodilo brigu o neželjenoj djeci). Zahvaljujuće donaciji od 2600 forinta koju joj je dao veliki Šibenčanin Robert Visiani, botaničar svjetskog glasa, Bolnica je 1863. renovirana i dozidan joj je prvi kat.
Dalmatinski sabor donio je 15. srpnja 1880. odluku o gradnji nove, velike bolnice s ludnicom u Šibeniku. Gradnja je počela 16. kolovoza 1881., a svečano je otvorena 24. lipnja 1883. Pokrajinska bolnica Šibenik prostirala se na 48000 m 2 imala je devet paviljona, a u nju je prešlo osoblje iz stare (prve) bolnice predvođeno ravnateljem dr. Eugenom Galvanijem. Nakon 136 godina Bolnica je još na istom mjestu.
U Šibenskoj bolnici radili su pioniri i velikani dalmatinskog i hrvatskog zdravstva:
– dr. Aurel Zlatarević (1850. – 1939.), psihijatar – prvi Hrvat školovani psihijatar
– dr. Nikola barun Lalić (1862. – 1917.), kirurg – osnivač, u šibenskoj bolnici, prvog kirurškog odjela u Dalmaciji, autor prvog udžbenika primaljstva na hrvatskom jeziku
– dr. Božo Peričić (1865. – 1947.), internist i psihijatar – legenda dalmatinskog zdravstva s početka 20. stoljeća, dopisni član JAZU u Zagrebu, koji je radio i u zadaraskoj i splitskoj bolnici, napisao nekoliko udžbenika o higijeni i obradio bolest „škrljevo“.
– dr. Filip Colombani (1869. – 1919.), kirurg i radiolog – prvi školovani radiolog u Dalmaciji, na čiju je inicijativu šibenska bolnica, 1906., nabavi prvi rendgenski uređaj i prvi uređaj za dezinfekciju u Dalmaciji, prvi je primjenio lumbalnu anesteziju u
Dalmaciji godine 1905.
– prof. dr. Ivan Hugo Botteri (1876. – 1963.) ), internist– autor prvog udžbenika interne medicine na hrvatskom jeziku, iz Šibenske je bolnice otišao u Zagreb na mjesto redovitog profesora na Medicinskom fakultetu, čiji je dekan bio od 1939. do 1940., i predstojnika klinike.
– prim. dr. Josip Pasini (1889. – 1981. ), kirurg – 29. siječnja 1939. u šibenskoj je bolnici uspješno izveo operaciju na srcu, prvu operaciju srca u Hrvatskoj i u ovom djelu Europe.
– prof. dr. sc. Bogomir Sasso (1918. – 1995. ), oftalmolog – prvi šibenski liječnik s titulom prof. dr. sc., izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, suradnik Medicinske enciklopedije, član oftalmoloških društava Italije i Francuske, redoviti član Medicinske akademije Zbora liječnika Hrvatske, autor šezdeset stručnih i znanstvenih radova u našim i stranim časopisima – prof. dr. sc. Ivo Merlak (1928. – 2004.), ginekolog – izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu – dislociranog studija u Splitu, redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, autor 162 stručna, znanstvena i popularna rada.
– prof. dr. sc. Frane Mikulandra (1936. – 2012.), ginekolog – izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu – dislociranog studija u Splitu, član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, utemeljitelj znanstveno-istraživačke jedinice u
šibenskoj bolnici, autor monografije Blizanačka trudnoća i 314 stručnih i znanstvenih radova
Šibenska bolnica, koja je od 1883. do 1951., po broju kreveta, bila najveća dalmatinska bolnica, dala je veliki doprinos hrvatskom i dalmatinskim zdravstvu.
Može se pohvaliti da je:
– prva psihijatrijska bolnica u Dalmaciji, druga u Hrvatskoj (1883.)
– prva dalmatinska bolnica koja je objavljivala liječnićka izviješća o radu (1891.)
– prva dalmatinska bolnica u kojoj je primjenjena lumbalna anestezija (1905.)
– prva dalmatinska bolnica koja ima rendgentski uređaj (1906.)
– prvi dalmatinska bolnica koja ima uređaj za dezinfekciju (1906.)
– prva dalmatinska bolnica u kojoj je izvršena služben podjela na odjele (1911.)
– prvi dalmatinska bolnica koja ima bolnički laboratorij (1911.)
– prvi dalmatinska bolnica koja ima samostalni očni odjel (1921.)
– u njoj je obavljena prva operacija na srcu u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe (29. siječnja
1939.)
– formirana prva ftizokirurška ekipa u Dalmaciji (1947.)
– u njoj obavljena prva ugradnja umjetne očne leće u Dalmaciji (1987.)
– treća bolnica u Hrvatskoj u kojoj je izvršena laparoskopska operacija (1992.)
– u njoj operativno itzvađen, iz pacijentice Racetin, tumor od 51 kg, najveći u Hrvatskoj i jedan od sedam najvećih na svijetu (1995.)
– u njoj obavljeno prvo laparoskopsko liječenje izvanmaterične trudnoće u Hrvatskoj (1996.)
Za svoj rad Bolnica je nagrađena: Pohvalom Predsjednika Republike (1991.), Nagradom grada Šibenika (2017.), Nagradom šibensko-kninske županije (2003.) i Poveljom Republike Hrvatske (2017.)
U protekla dva stoljeća Šibenska bolnica šesnaest je puta mijenjala ime, ali nikad nije mjenjala visoku kvalitetu rada i brižan odnos prema pacijentima. Zbog ugleda koji uživa, stručnosti njenih zaposlenika i suvremene opreme, mnogi pacijenti iz okolnih županija radije dolaze u nju nego u svoje matične bolnice.